9. listopada 1967, u bolivijskom selu La Higuera, Ernesto "Che" Guevara pada beživotno na pod od cigle u maloj školi. Slika tog tijela, okruženog ispitivačkim pogledima vojnika i novinara, je obišla svijet i natjerala milijune ljudi u plač. Srdačan, neutješan, bijesan plač. Bile su to godine protesta i mladi su buntovnici od tog trena dobili još jednu zastavu: onu s Cheovim licem.

Godinu dana poslije, 1968., Buenos Aires je oblijepljen plakatima koji najavljuju objavljivanje Chea, biografije koju su napravila najveća imena argentinskog stripa: Hector Oesterheld i Alberto Breccia, uz suradnju sina Enriquea. Uspjeh je bio trenutan. Strip se munjevito širio među mladima, prelazio iz ruke u ruku i postao neka vrsta revolucionarnog evanđelja.

1974. kriza u Argentini kulminira vojnim udarom. Odjednom se cijela zemlja morala odreći uspomene na Guevaru, a Che biva zabranjen. Prijeteća spirala zločina tjera crtače da se riješe originalnih tabli i svih primjeraka stripa koje su posjedovali. Svih osim jednog, koji je godinama ostao zakopan u vrtu ispred njihove kuće. Che umire po drugi put.

1987., s padom diktature, ponovo izlazi na vidjelo i s Brecciom odlazi u Španjolsku. I tako ovaj zabranjeni klasik započinje svoje putovanje Europom, koje ga, evo, konačno vodi i do Hrvatske.